BlackRock, Vanguard i State Street, fondovi za koje većina ljudi nikad nije čula, kontroliraju imovinu u vrijednosti višoj od 15 trilijuna dolara što je 3 puta više od godišnjeg proračuna SAD-a za 2020. (4.79 trilijuna dolara) i više od BDP-a Kine.
Ti fondovi imaju udjele u svim važnim farmaceutskim, medijskim, oružanim, transportnim, tvrtkama i bankama, što u prijevodu znači da ne samo da su vlasnici svih važnih svjetskih tvrtki nego da uistinu posjeduju svjetsku ekonomiju. Mogućnost dogovaranja i kontroliranja odluka država i političara u svakom sektoru čini ih moćnijima od ijednog predsjednika ili premijera na svijetu, bilo SAD, Francuske, Njemačke, Japana, Kine ili Indije.
Činjenica da nam predstoji ogromna inflacija, koja će najviše pogoditi obične građane svijeta, nije ekonomska zakonitost, već nezasitna želja i pohlepa vlasnika tih fondova koje diktiraju cijene od Washingtona preko Pariza do Zagreba, upravljajući tzv. ekonomskim trendovima.
Kada čitamo javno dostupne podatke svih najvećih kompanija na svijetu, izvor informacija je svima dobro poznati CNN bussines, konstantno dobivamo istu strukturu vlasništva u kojima su najveći dioničari: Vanguard i BlackRock, te drugi manji fondovi koji su naravno u vlasništvu Vanguard i BlackRock, čak štoviše, i jedni u drugima imaju međusobne vlasničke udjele.
Sve to ukazuje da iza cijele priče stoji svega par ili možda čak i samo jedna fizička osoba.
Društvene mreže, mediji i farmaceutske kompanije nalaze se u međusobnoj sprezi potaknute interesima mega kapitala koji upravlja našim životima, a da mi o tome ništa i ne znamo.
Kada gledamo vlasničke strukture najvećih kompanija iz svih navedenih sfera života dolazimo do zabrinjavajućih uvida.
Društvene mreže.
Većinski vlasnici tvrtka Meta, koja je vlasnik Facebooka, Instagrama i What’s Appa i tvrtke Alphabet, koji je vlasnik Googlea, Androida i Youtubea,: su naravno fondovi Vanguard i BlackRock.
Najveće farmaceutske tvrtke na svijetu, kada čitamo podatke za one tvrtke koje nisu pretvorene u fondacije kako bi se sakrili vlasnici i izbjeglo plaćanje poreza, ponovno nas dovode do Vanguard i BlackRock.
Najveći dioničari Pfizera, Moderna i Johnson & Johnson su naravno Vanguard i BlackRock.
Štoviše, od deset najvećih farmaceutskih kompanija u 2021., oni u njih šest imaju većinske vlasničke udjele.
Zbroj prihoda tih šest tvrtki samo u 2021. godini iznosi 243 milijarde dolara. Kada proširimo listu na top 20 farmaceutskih kompanija, govorimo o tisućama milijardi.
Pfizer je prije početka pandemije bio u problemima, neki od najpoznatijih patenata su im isticali. Sve kompanije koje su proizvele cjepiva za COVID-19 imaju većinski vlasnički udio upravo Vanguarda i BlackRocka.
Kada dođemo do teme tradicionalnih mainstream medija, postavlja se pitanje tko stvara vijesti i s kojim ciljem.
U zadnjih 30-ak godina, većina najvećih medijskih kompanija na svijetu je također prešla u vlasništvo investicijskih fondova.
Dodatan problem je kada pogledamo sastav medija u cijelome svijetu, kao i u svakom drugom sektoru, nažalost dođemo do uvida kako je ograničen na nekoliko velikih multinacionalki, koje se granaju sve do malih država, čime je objektivnost njihovog izvještavanja u najmanju ruku upitna, ako ne i nepostojeća.
Kada govorimo o tradicionalnim medijima, kao i o društvenim mrežama, situacija je katastrofalna.
Svi kanali informiranja koje u suvremenom svijetu koristimo također polaze iz jednog mjesta. Google, Youtube, Facebook, New York Times, CNN, Fox News, s koje god strane gledali i kojim god svjetonazorima pripadali, vlasnička struktura je ista.
Takozvani protivnici, lažni suparnici, vode se istim interesima. Od top deset medijskih kompanija na svijetu samo i jedini Sony nema spomenute fondove u svojoj vlasničkoj strukturi.
U top 20 ista slika.
Upravo činjenica da o tome ništa ne znamo, te da nas se ne upozorava na potencijalne sukobe interesa pri informiranju ljudi putem informacija na cijelome svijetu, dovela je do nepovjerenja prema medijima kod velikog broja ljudi.
Kako vjerovati izvorima informacija koje posjeduju milijarderi i koji nikada ne govore o ogromnoj nejednakosti koja je dominantno obilježje suvremenih društava?
Kako vjerovati u čistoću pandemijske priče, kada se na ni u jednim vijestima se ne prenosi rekordna zarada koju su farmaceutske kompanije imale u ove dvije godine?
Kako ne biti sarkastičan kada gledamo snimke stotine televizijskih kanala koji čitaju doslovce istu vijest, proizvedenu od strane ljudi koji zarađuju milijarde na učinku koji ona prozvodi kod građana svijeta.
Sveobuhvatnost suvremenih izvora informiranja dovodi nas u nezavidan položaj. Ukoliko Google ukloni neke rezultate, ideja o tome da živimo u društvu informacija pada u vodu, jer tim informacijama ne možemo pristupiti. Ukoliko Facebookov, Youtubeov ili Twitterov algoritam odluči kako se o nečemu ne smije govoriti, onda se sav sadržaj uklanja, pa makar se kasnije informacije pokazale kao točne.
Kada govorimo o velikim narativima, poput Iračkog rata, vidimo opasnost koja proizlazi iz ovakve vlasničke strukture. A to je bilo prije 20 godina, danas je situacija kudikamo gora. Sama činjenica da je algoritam Facebooka usmjeren na strah i ljutnju kao najbolje emocije za povećati „engagement“ odnosno angažman na društvenim mrežama, kao što su mnogi zviždači posvjedočili, pokazuje koliko smo izloženi njihovim interesima. Radikalna podjela društava kojoj svjedočimo nije došla od nigdje, već je itekako sponzorirana. Na kojoj god da smo strani, novac ide u iste džepove.
Ista vlasnička struktura ponavlja se u koji god sektor svjetske ekonomije usmjerimo svoju pažnju. Obnovljivi izvori energije, neobnovljivi izvori energije, prehrambena industrija, vojna industrija, turistički sektor, avijacija, bankarski sektor, itd daju potčpuno istu vlasničku strukturu.
Danas je potpuno jasno tko upravlja svijetom i donosi sve bitne odluke od ratova pa sve do pandemija, a koje će se u bliskoj budućnosti sve brže izmjenjivati.
