Fotografija: Europski parlament 2020
Nezavisni zastupnik Mislav Kolakušić često u Europskom parlamentu otvara pitanje uloge medija na demokratske procese u Europskoj uniji. Pitanja vlasništva nad medijima u Republici Hrvatskoj iz godine u godinu pretvara se u prvorazredno pitanje legitimiteta demokratskog poretka. Iako ta tema, razumljivo, službeno ne postoji, stotine tisuća građana na društvenim mrežama svakodnevno izražavaju svoje negodovanje pristranim izvještavanjem većine mainstream medija koji gotovo više i ne skrivaju vlastite agende, sve redom usmjerene na ostvarenje paprenog profita.
Većina građana shvaća da su mediji postali produžena ruka biznisa i da je glavni cilj medija postala isključivo zarada, a ne informiranje javnosti uz održivo poslovanje. Kada u medijskom biznisu zarada postane isključivi cilj tada se stvarnost mora prilagoditi potrebama tržišta, a informacije filtrirati, oblikovati i usmjeravati u željenom smjeru. Hrvatski mainstream mediji danas su upravo produkt takvih procesa gdje se u utrci za reklamama i marketinškim budžetima stvarnost tj. narativ o toj stvarnosti oblikuje do te mjere da ona sve manje liči na ono što građani primjećuju vlastitim očima.
Analizom strukture vlasništva nakladnika medija u Republici Hrvatskoj uočava se da su sve tri vodeće komercijalne televizije u Republici Hrvatskoj (dvije nacionalne i jedna kablovska) u vlasništvu tvrtki iz Luksemburga i Savezne Republike Njemačke.
Također se uočava da je vlasnik 9 hrvatskih news portala tvrtka iz Savezne Republike Njemačke, vlasnik 4 news portala tvrtka iz Republike Austrije, vlasnik 2 news portala tvrtke iz Velikog Vojvodstva Luksemburg te vlasnici 2 news portala tvrtke iz Republike Slovačke. Dodatnih 8 news portala u vlasništvu je obitelji Hanžeković, a 1 news portal u rukama Ninoslava Pavića.
O interesima trenutnih vlasnika domaćih medija najbolje govori slučaj Nove TV. Vlasnik Nove TV i njen jedini dioničar je tvrtka SLOVENIA BROADBAND S.Á R.L., sa sjedištem u Luksemburgu, na adresi Rue Edward Steichen 2., Luksemburg. U Nadzornom odboru Nove TV sjede Viktorija Boklag iz Milana, Italija, Željko Batistić iz Milana, Italija i Aleksandra Subotić iz Beograda, Republika Srbija. Tvrtka SLOVENIA BROADBAND vlasnik je i News portala Dnevnik.hr. Nitko od tih ljudi nema nikakve veze s Hrvatskom.
Pravi vlasnici Nove TV kriju se iza tvrtke United Group registrirane u Amsterdamu, a njeni suvlasni su srpski poduzetnik Dragan Šolak i britanski investicijski fond BC partners. Šolakove kompanije poznate su po skandalima u borbi za prevlast na tržištima Jugoistočne Europe, a sklone su zaobilaženju pravila i izbjegavanju plaćanja poreza.
Dokumenti Malta Filesa, koji su u posjedu Europske istraživačke suradnje (EIC) 2017. godine su pokazali kako vlasnik Nove TV izbjegava plaćanje poreza u Hrvatskoj, u kojoj su u jednoj godini Hrvatski Telekom, Iskon i VIPnet, United Media Grupi platili 6,7 milijuna eura za televizijska prava. Taj novac je bez plaćanja poreza u Hrvatskoj završio na tajnim računima United Media Grupe na Cipru i u Lihtenštajnu.
United grupa se, naime, kroz svoju tvrtku United Media bavi i distribucijom sadržaja drugim kabelskim mrežama (Sport klub kanali, Grand, Cinemania, N1), a prava za emitiranje tih kanala hrvatski su kabelski operateri (HT, Iskon, A1) plaćali na maltešku adresu jedne od podružnica United Grupe. Budući da Malta nije porezna oaza, već članica EU, s kojom Hrvatska ima sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porez plaćen u La Valetti (35 posto) računa se kao da je plaćen u Hrvatskoj. No, Malta ima zanimljivu odredbu da stranim tvrtkama koje su kod njih samo registrirane i “papirnato” prisutne, vraća 85 posto poreza, što znači da United grupa ondje zapravo plaća samo 5 % dobiti.
Suočeni s ovakvim podacima, sve više građana više ne nalazi opravdane razloge niti dokaze za uvjerenje da ijedna od ovih stranih tvrtki obavlja medijsku poslovnu djelatnost u Republici Hrvatskoj za potrebe istinitog i objektivnog izvještavanja građana Republike Hrvatske, a u svrhu izgradnje prosperitetnog demokratskog društva. Istovremeno, jedini relevantni domaći vlasnik medija, obitelj Hanžeković ima direktne financijske interese budući da si medijskim biznisom osigurava unosne multimilijunske poslove u sektoru naplate i ovrha nad građanima.
Svi dokazi, oni empirijski i oni anegdotalni, upućuju ma činjenicu da vlasnici, nakladnici medija u Republici Hrvatskoj proizvode javno mnijenje i utječu na demokratske i političke procese u skladu sa svojim financijskim ili političkim interesima.
Prikazana struktura vlasništva nad medijima u Republici Hrvatskoj dovodi u pitanje sam demokratski poredak, s obzirom da se političke opcije čiji politički programi odudaraju od smjera koji odgovara financijskim interesima vlasnika nakladnika medija suočavaju s pristranim i neobjektivnim izvještavanjem, ignoriranjem i marginalizacijom.
Takvo postupanje stranih privatnih tvrtki nije začuđujuće, jer je cilj medijskog biznisa ostvarivanje profita, no, takvo njihovo postupanje diskvalificira njihove zaposlenike od mogućnosti da budu tretirani kao novinari, u smislu posrednika u demokratskom procesu i objektivnih tumača političke i društvene stvarnosti. Upravo suprotno, zaposlenici tih privatnih tvrtki u svjetlu novog poimanja medijskog biznisa mogu biti tretirani isključivo kao PR djelatnici čija se djelatnost svodi na ostvarivanje ranije zacrtanih ciljeva vlasnika tvrtke.
