Deset mjeseci nakon izbora u Europski parlament, hrvatski europarlamentarac Mislav Kolakušić, sudac i oštri kritičar hrvatske pravosudne i političke stvarnosti, u potpunosti se fokusirao na zastupanje Hrvatske i njenih građana, ali i zdravorazumskih stavova u Europskom parlamentu.
Kolakušić je jedini, od tada 751-og zastupnika u Europskom parlamentu koji se u najviši rang europske politike kvalificirao kao nezavisni kandidat, bez političke podrške političkih stranaka i bez tuđeg financiranja. Svi ostali, do bruxelleskih hodnika došli su posredstvom političkih stranaka i izbornih koalicija. Kolakušić tako do danas ostaje vjeran svom pristupu, koji se može sažeti u sintagmi – sam protiv svih. Sjećamo se njegovih usamljenih bitaka protiv predstečajnih nagodbi, kada je kao jedina osoba iz pravosudnog sustava upozoravala na ustavnu i moralnu neprihvatljivost predstečajnih nagodbi. Od tada, preko ulaska u politiku kao nezavisni stručnjak, do danas kada je nezavisni zastupnik u Europskom parlamentu, ostaje konzistentan u svojoj kritici sustava i nuđenju rješenja za sve brojnije probleme s kojima se suočavaju građani Hrvatske, ali i Europe.
Deset mjeseci svoga mandata Kolakušić je dobro iskoristio. Osim što je politički najjači hrvatskih europarlamentarac sa preko 150.000 pratitelja na društvenim mrežama, Kolakušić je i član najvažnijih odbora, a njegova obraćanja na plenarnim sjednicama pregledana su impresivnih 2.5 milijuna puta. Njegov posljednji govor prije suspendiranja parlamenta kada je pozvao svoje kolege da ne zatvaraju parlament nego da provedu široku raspravu o stvarnoj opasnosti od koronavirusa postao je viralni hit i najgledaniji je govor jednog hrvatskog europarlamentarca u povijesti. Danas, kada su glasovi o manama i teškim posljedicama “lockdowna” sve glasniji, Kolakušićeve riječi zvuče proročanski.
Nakon predsjedničkih izbora koji su pokazali da određena manjina hrvatskih građana podržava promjene koje je Kolakušić ponudio na izborima, ali i da ta manjina u ovom trenutku nije dovoljna za ozbiljne promjene na kojima Kolakušić inzistira, u potpunosti se okrenuo Europskom parlamentu,
Sa svojim timom se usredotočio na zastupanje onih građana koji zajedno s njime žele promjene. Cilj da do kraja prve godine mandata izgradi prepoznatljivu poziciju u Europskom parlamentu koji predstavlja 440 milijuna građana Europske unije i sa pozicije člana Europskog parlamenta i važnih Odbora za proračune i Odbora za pravna pitanja utječe na mnoga pitanja koja na praktičnoj razini znače hrvatskim građanima, već se ostvaruje.
Na europskoj pozornici govori o važnim proračunskim pitanjima i pitanjima borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala kroz novoosnovani Ured europskog javnog tužitelja. Građani koji ne pripadaju povlaštenim stranačkim strukturama, jasan je Kolakušić, nemaju zaštitu niti podršku hrvatskih institucija u ostvarenju svojih gospodarskih i poslovnih poduhvata kao niti u efikasnoj pravnoj zaštiti. Europska unija je za današnju Hrvatsku posljednje utočište u kojem se može tražiti zaštita od pristranog postupanja sustava koji je izgrađen i na vlasti u Hrvatskoj, a Kolakušić je njihov najbolji mogući predstavnik.
Kolakušić je svjestan činjenice da je borba protiv korupcije iz hrvatske perspektive besmislena, za razliku od Rumunjske ovdje nema uhićenja niti na najnižim razinama, a da ne govorimo o ozbiljnim igračima. Slučaj državnog odvjetnika Jelenića pokazuje na kakvim su niskim granama institucije progona u Hrvatskoj. Za milijunske predmete kaznene prijave je uzaludno podnositi, svjedoci smo da se godinama ništa ne pokreće. Nedostatak nade da će biti bolje djeluje razorno na stanje u zemlji.
O hrvatskom pravosuđu je sve rečeno, a većinu toga bitnoga rekao je upravo Kolakušić tijekom sedam dugih godina u kojima je i u teoriji i u praksi pokazao da hrvatsko pravosuđe, kao i hrvatski zakoni, služe usko određenom društvenom sloju kako bi stekao i zadržao imovinu neslućenih razmjera, a sve na račun hrvatskog društva. Priču o hrvatskom pravosuđu započeo je sa predstečajnim nagodbama, nastavio s Ovršnim zakonom, a završio na Lex Agrokoru. Sve više postaje jasno da je jedini način da se hrvatsko pravosuđe promijeni onaj kojeg je već predložio hrvatskim građanima na izborima. Preko 100.000 građana je prepoznalo njegova rješenja, no to je daleko od potrebnog za smislene reforme. Unatoč tome, metode koje je predložio i dalje ostaju jedini način promjene sustava, bez obzira što većina građana mislila o tome.
…
OSTATAK TEKSTA PROČITAJTE U STARTU
