Zastupnik u Europskom parlamentu, Mislav Kolakušić, sudjelovao je na raspravi Odbora za proračune sa ministrom financija Republike Hrvatske, povodom predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem EU-a. Fokus rasprave bio je sljedeći Višegodišnji financijski okvir Europske unije i revizija vlastitih sredstava EU. Zastupnik Kolakušić još jednom je ponovio svoj stav o potrebi revizije visine doprinosa po načelu da države koje ostvaruju izrazito visoku ukupnu gospodarsku korist od članstva u Uniji trebaju i više doprinositi radi stvranja balansa među državama članicama.
Ministru financija Republike Hrvatske, Zdravku Mariću, postavio je pitanje o planovima hrvatskog predsjedanja u vezi s izradom sljedećeg VFO-a čije je donošenje u svojevrsnoj krizi s obzirom na različita stajališta država članica o visni proračuna i potrošnje EU-a:
“Ujedinjeno Kraljevstvo je bilo jedan od najvećih uplatitelja u proračun EU, u posljednjih deset godina uplatili su 69 mlrd više nego su povukli. Hrvatska, s druge strane, spada u države u koje su više povukle, 1.8 mlrd eura smo više povukli odkad smo ušli u EU. Što se događa, odlazi jedan od najvećih uplatitelja, a ulaze države koje su vrlo sličnog gopodarskog razvoja poput našeg, odnosno imaju relativno nestabilna gospodarsta. O relativnoj nestabilnosti tih gospodarstava govori najbolje omjer zaposlenih i umirovljenika. Republika Hrvatska je 1980. imala omjer 4:1, 1990. 2.5:1, a danas je omjer kad se izuzmu državni i javni službenici, 1:1. Takvo gospodarstvo je jednostavno neodrživo. Od uplata u mirovinske fondove doprinosima zaposlenih uplaćuje se samo polovica potrebnog iznosa. Republici Hrvatskoj u sljedećih deset godina nedostaje 30 mlrd eura samo za isplatu mirovina koje se isplaćuju iz državnog proračuna.
Određene države su članstvom u EU profitirale, recimo Njemačka, u deset godina je uplatila više 115 mlrd eura, međutim njezino gospodarstvo je prema istraživanju jednog instituta u plusu od 80 mlrd eura. Dakle, potrebno je to izbalansirati, države koje imaju veću korist od članstva u EU trebale bi više uplaćivati i na taj način kompenzirati države sa manjim gospodarskim rastom i proizvodnjom.”
